Tko se boji vuka još?
Strah od javnog nastupa jedan je od najčešćih ljudskih strahova – čak i kod ljudi koji su vrlo uspješni u poslovnom svijetu ili ostvareni profesionalci.
Strah od toga da izađemo pred skupinu ljudi i govorimo – čak i o temi koja nam je poznata – pogađa milijune ljudi.
Na neki način, strah od javnog nastupa je pomalo iracionalan kada ga usporedimo s drugim fobijama. Strah od letenja ili pasa, primjerice, razumljiviji su jer mogu predstavljati stvarnu prijetnju. No, strah od javnog nastupa daleko je rašireniji.
Kada pogledamo dublje, postoji dobar razlog: jedna od najdubljih ljudskih potreba je biti prihvaćen.
Strah od javnog nastupa je u svojoj srži strah od odbacivanja. I dalje smo plemenska bića i naša potreba za pripadnošću dolazi iz vremena kada je zajednica značila – preživljavanje. Danas vaše preživljavanje više nije povezano s pripadnošću skupini, pa tako ni strah od javnog nastupa više nema stvarnu vrijednost. To znači da ga možete otpustiti.
Mnogi ljudi koji inače dobro voze padaju vozački ispit jer ne podnose situaciju u kojoj ih se promatra i procjenjuje. Slično se događa i kod javnog nastupa – kada su tu kamere, kolege, autoriteti ili važna publika, naš strah od procjene i odbacivanja ide u krajnost.
Ideje koje nose snažan emocionalni naboj uvijek dolaze do podsvjesnog uma, jer je on emocionalan. Kada se jednom prihvate, takve ideje izazivaju iste tjelesne reakcije iznova i iznova.
Ako imate snažne negativne emocije povezane s javnim nastupom, one se zadržavaju u vašoj podsvijesti i uzrokuju stvarne fizičke simptome: znojenje, suha usta, mučnina, blokada ili zaboravljanje teksta – sve to može izgledati kao nešto izvan vaše kontrole.
Rješenje? Pretvaranje straha u uzbuđenje.
Zvuči jednostavno, ali kada uz javni nastup počnete vezivati pozitivne emocije, učinak vaših misli i osjećaja na tijelo postaje – pozitivan.
Način na koji se osjećate i reagirate svodi se na dvije stvari:
- Slike koje stvarate u glavi
- Riječi koje govorite sami sebi
Ako to promijenite, promijenit ćete i način na koji govorite, dišete i ponašate se pred drugima.
Tjednima prije govora počnite ponavljati pozitivne afirmacije poput:
Kad god trebam govoriti pred publikom, to radim lako, prirodno i s nevjerojatnim samopouzdanjem. Moj glas je jasan i siguran, a ljudi razumiju što govorim. Moje riječi su uvijek potpuno i savršeno razumljive jer se izražavam s lakoćom. Ljudi me slušaju i poštuju…
Što češće sebi to govorite, to će vaše tijelo imati manje negativnih reakcija kada dođe trenutak za govor ili prezentaciju.
Kroz RTT terapiju s klijentima koji imaju izazove s javnim nastupom, radim na razini podsvijesti pomoću hipnoze kako bismo promijenili taj unutarnji scenarij.
Ovaj strah ima ime (i brojke koje ga potvrđuju)
Strah od javnog govora (FoPS – Fear of Public Speaking), poznat i kao anksioznost vezana uz javni govor, nije samo nelagoda – to je ozbiljan i onesposobljavajući oblik socijalne anksioznosti.
- Pogađa između 21% i 33% opće populacije
- U većini slučajeva započinje već u adolescenciji
- Smatra se najčešćim oblikom socijalnog anksioznog poremećaja, s doživotnom prevalencijom od 12,1%
Karakterizira ga izražen strah ili tjeskoba u situacijama kada je osoba izložena tuđem pogledu, prosudbi ili ocjenjivanju – upravo kao kod javnog govora.
Dugoročno, ovaj strah može:
- umanjiti kvalitetu života
- negativno utjecati na obrazovanje, karijeru i društvene odnose
- uzrokovati visoke troškove za društvo (npr. zbog izostanaka s posla)
🎤 Javni nastup ne mora biti prijetnja. Može biti vaša sljedeća velika prilika.
📚 Izvor: Ebrahimi OV i sur. (2019), Frontiers in Psychology
